Knjige na hrvatskom

Henry Corbin

Prijevod Resid Hafizovic

Veselin Masleša, 2002, 570 strana

ISBN 978-9958957116

Aquistare

Filozofija jeste mišljenje, pa bi historija filozofije bila historija ljudske misli. Upoznati se s filozofijom, ili bilo kojom drugom naukom, nije moguće ako se neće obratiti pažnja na prošlost, na ono što su o pojedinim pitanjima kazali predašnji filozofi. Premda filozofija nije nužni uvod u druge znanosti, s obzirom na njenu podozrivost čak i prema samoj sebi, ona u mnogome pomaže drugim znanostima, a naročito pri vrhunskim teološkim raspravama.

Oni koji su nedovoljno upoznati s islamskom filozofijom obično imaju predodžbu da je ona okonačana s Ibn Rushdom i da islamski svijet nakon njega nije iznjedrio značajnih filozofa. Česta je, također, i predrasuda da islamska filozofija nije ništa više negoli prijevod helenske filozofije. U proteklih nekoliko desetljeća, trudom i zalaganjem učenjaka, poput Allame Seyyed Mohammad Tabataba'ija, Seyyed Jalaluddin Ashtiyanija, Mahdija Haerija Yazdija, Seyyed Hosseina Nasra i Henry Corbina, u značajnoj je mjeri s islamske skinuta prašina zaborava, i ona je predstavljena svjetskim znanstvenim krugovima. No, još uvijek postoji mnogo truda i istraživanja, eda bi i islamska filozofija stekla svoju stvarnu valorizaciju, a potom mogla, kao bitan činilac samospoznaje i samosvjesti, odigrati svoju ulogu u revitalizaciji islamske kulture i civilizacije.

Jedna od epoha u kojoj su filozofija i teozofija u Iranu doživjele svoj najveći procvat jeste period Safavidske dinastije (XVI i XVII vijek). U to vrijeme isfahanska filozofska škola dosegla je izuzetno visoku razinu, a po broju mislilaca koje je iznjedrila, zasigurno je bez premca u islamskom svijetu. Isfahanska škola predstavljala je ustvari nastojanje da se islamska filozofija trgne iz apatije uzrokovane mongolskom invazijom i vlašću dugom stoljeće i pol.

Nakon mongolske invazije, filozofska misao u arapskim zemljama postepeno je jenjavala, tako da niti poznati filozofi poput Ibn Halduna nisu uspjeli da je izvuku iz ćorsokaka. U Iranu, pak, filozofska misao nije doživjela takvu dekadencu, te je i pored nepovoljnih društvenih i političkih uvjeta nastavila živjeti. Knjiga Henry Corbina, koju imate u rukama, prezentira nam iranske mislioce isfahanske škole i njihova djela.

Henry Corbin

Prijevod Resid Hafizovic

Veselin Masleša, 2009, 425 strana

ISBN 978-9958913167

Aquistare

Shaykh al Re'is Abu 'Ali Sina (980-1037.), slavni muslimanski filozof i logičar, spada u red genija i najvrednijih intelektualnih pologa ljudskoga roda uopće, a napose islamskog svijeta. Ibn Sinin značaj nije samo u tome što je dao veliki doprinos tumačenju i promicanju peripatetičke filozofije omogućivši njeno prenošenje na Zapad svog vremena. On je, ustvari, ponudio jedan sustav filozofskoga mišljenja islamske provenijencije razvijen na strukturalnoj osnovi Aristotelove filozofije. Drugim riječima, koristeći Aristotelova postignuća izgradio je filozofsku misao koju se, s pravom, može nazvati islamskom filozofijom, jer je rađana, njegovana i razvijana u ozračju islama. Ibn Sina nije bio tek puki interpretator Aristotela (što se s većom dozom tačnosti može kazati za Ibn Rušda), već je iz perspektive filozofa i teoretičara kritički valorizirao Aristotelovu filozofiju. Njegova filozofska evolucija i potpuna neovisnost o Aristotelu, uvjetovali su da se Ibn Sina polahko distancira od Prvog učitelja (Magistar Primus) i približi idejama «filozofije svjetlosti», omogućujući i navješćujući tako skori dolazak Sharkh al ishraqa Suhravardija. Iako su i «peripatetička/aristotelijanska» i «orijentalna/il minacionistička» dimenzija Ibn Sinine filozofije na ovim prostorima jednako nepoznate, autor knjige koja je pred vama, sukladno vlastitome duhovno-intelektualnom ukusu i afinitetu, svoju je pažnju usmjerio na ishraqi sloj Ibn Sinina mišljenja, koje odiše duhovnom svježinom i danas tako potrebnom, kako Istoku, tako i Zapadu. Spoznavanje i razumijevanje mjesta i uloge  Ibn Sine u evolutivnom razvoju ljudske intelektualnosti, važno je ne samo za muslimane, već i za sve zaljubljenike intelektualnosti i slobode uma. Za muslimane se ovaj značaj ogleda u imperativu spoznavanja vlastitih intelektualnih korijena i oslonaca, a za druge u činjenici da istinski mislioci i znanstvenici nisu ograničeni usko iscrtanim granicama identiteta, već naprosto pripadaju cijelome čovječanstvu. Iako je Ibn Sinino filozofsko mišljenje predmetom proučavanja na većini svjetskih univerziteta, a njegova djela prevođena na različite svjetske jezike, akademska zajednica u Bosni i Hercegovini još ne raspolaže, bar ne na bosanskom jeziku, referencom na kojoj bi se temeljilo proučavanje mišljenja ovog velikog filozofa.

Henry Corbin

Prijevod Resid Hafizovic

Veselin Masleša, 2003, 253 strana

ISBN 978-9958957161

Aquistare

Knjiga koja je pred vama djelo je Henri Korbena "Svjetlosni čovjek u iranskom sufizmu", a po prvi put pojavljuje se na bosanskom jeziku zahvaljujući prijevodu prof. dr. Rešida Hafizovića. Dr. Henri Korben, filozof i istraživač u oblasti historije filozofije, jedan je od najznačajnijih iranologa. Za svoga dragocjenog i plodonosnog života, pišući i prevodeći, učinio je veliku uslugu iranskoj filozofiji i teozofiji. Ne samo da je dao ogroman doprinos predstavljanju iranske filozofske i teozofske misli na Zapadu, nego je otkrivajući, identificirajući i štampajući raritetne rukopise iranskih filozofa i mistika, učinio veliku uslugu i iranskoj kulturi i civilizaciji. Prevođenje Korbenovih djela praćeno je uistinu osobitim poteškoćama. On je nastojao u evropskoj filozofskoj tradiciji pronaći odgovarajuće pojmove u koje bi preveo pojmovlje islamske filozofije i teozofije, a kad god to nije bilo moguće posezao je za uvođenjem novih termina u maternjem mu, francuskom jeziku. Te lingvističke inovacije, zahvaljujući prevođenju značajnog broja djela islamske filozofije na zapadnoevropske jezike, vremenom su našle posebno mjesto u francuskom, njemačkom i engleskom, jezicima koji baštine bogatu filozofsku tradiciju. Kako je tradicija prevođenja vrela islamske filozofske misli u jezicima jugoistočne i istočne Evrope nešto siromašnija, prevodioci u ovim sredinama suočavaju se sa mnogo više poteškoća pri prevođenju pojmova islamske filozofije i teozofije. Svaki novi prijevod iz ove oblasti na rečenim prostorima, predstavlja ustvari jedno filozofijsko pregnuće u prenošenju i upoznavanju teških i kompliciranih pojmova u jednom novom svijetu. Svako novo djelo otvara pred nama prozor u edokučive bistrine svijeta islamske filozofije i teozofije. Institut "Ibn Sina" gaji nadu da će objavljivanje ove knjige u sjajnom prijevodu vrsnog bosanskog intelektualca, otvoriti nove vidike sagledavanja bar nekih krajičaka svijeta iranske teozofije.

Henry Corbin

Prijevod Resid Hafizovic

Bemust, 2001, 1250 strana

ISBN 978-bemust0007

Aquistare

Prva knjiga nosi naslov Duodecimalni šiizam, druga Sohrawardi i perzijski neoplatonci, treća Vjerni ljubavi, Šiizam i sufizam, a četvrta Isfahanska škola, Šejhije škola, Dvanaesti Imam.